Pišonja i Žuga su pamtili dobro Šta im je te večeri govorio Lepi "More je provod, more su koke" "More je izvor života" je li tako Moke Moke je još dod'o i to Da se strankinje praskaju pravo I da je u Zaostrogu u kampu Svaku noć drugu jebavo Pišonja i Žuga mogli su ih slušati I noć cijelu Pišonja i Žuga imali su krv Sedamnaest godina vrelu Pišonja i Žuga Još istu noć su Pišonja i Žuga Maznuli kasetaš iz Doma invalida A malo zatim i autobus "Auto-prevoza" sa Hrida Pišonja ubaci u brzinu To vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa "A sada, pravac more" Viknu Žuga iz sveg glasa Pišonja je vozio i pušio duhan Žuga voli crne, a Pišonja plave A poslije mora dalje u svijet Samo se hrabri dokopaju slave A onda zbogom barake na Breci Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari Zbogom žohari Pišonja i Žuga, dva vjerna druga Krote opasne krivine Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine Murija je blokirala cestu Negdje kod Bradine oko dva'es tri i pet U autobusu je svirao boogie-woogie Vidjevši drotove pri brzini Od osamdeset na sat "Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi Strahovit tresak zapara zrak Čak i iskre poletješe u mrak Pričali su ujutru i kleli se u majku Da su auspuh i retrovizor našli čak Pedeset metara dalje u jarku Pišonja i Žuga, dva vjerna druga Krote opasne krivine Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine I dok su Pišonju unosili u hitnu On ugleda Mjesec iznad sebe i reče "Bože, kako neki mogu gore, A ja i Žuga ni na more" Poslije toga je pao u nesvijest I više nije mogao čuti Kako se još dugo na nebu Smijao Mjesec žuti Pišonja i Žuga