Adastra - Pusti lyrics

Dižemo silne zidove Svojih ego tripova A iza njih smo usamljene skitnice Najgore je kad desi se Da u trenu nestane Ono što gradili smo Sad je prazan hram Kako se lako odreći Jedni drugoga Sve svete stvari Danas ništa ne znače Negdje u tami prkosi Pravednik koji doziva Vjetar što utjehom će izbrisati bol Pusti nek' misle što hoće... Opet prkosim u tami Ovog puta nema vraćanja Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja Pamtim sreću koja traje duplo manje Malo procvjeta pa se pretvori u sranje I kad postanem pric drugi dan sam opet žaba Umoran i nemoćan ko neka stara baba- Sve je usporeno opet osjećam se grogi Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi Odbijam bit' provociran Odbijam bit' iznerviran Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran Zašto više nismo ljudi dobre volje? Zašto naše ne valja a tuđe je bolje? Zašto sve što raste mi režemo u korijenu? Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu? A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog Na njemu nema dosta hrane al' Ima metak za svakog... Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli I tko su svi ti umjetni idoli? Govore sorry kad za milost se moli A reklame im govore kako se živi i voli Zato opet opet idem nazad Duboko ispod Dublje nego ikad gdje visoko je pod I bit će mi dobro Sve nevažno proć' će A do tada puštam ih nek' misle šta hoće PUSTI! Pusti nek' misle što hoće...